{"id":784,"date":"2026-11-15T15:06:27","date_gmt":"2026-11-15T15:06:27","guid":{"rendered":"https:\/\/cmessa.org\/?p=784"},"modified":"2026-11-15T15:22:18","modified_gmt":"2026-11-15T15:22:18","slug":"naslede-strateskih-pogresnih-procena-i-opasnosti-koje-predstoje-iran-huti-i-zapadna-obala-jemena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/naslede-strateskih-pogresnih-procena-i-opasnosti-koje-predstoje-iran-huti-i-zapadna-obala-jemena\/","title":{"rendered":"Nasle\u0111e strate\u0161kih pogre\u0161nih procena i opasnosti koje predstoje: Iran, Huti i zapadna obala Jemena"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"has-text-align-center wp-block-paragraph\"><br><em><strong>Za\u0161to nere\u0161ene posledice Stokholmskog sporazuma i dalje predstavljaju pretnju po bezbednost u Ormuskom moreuzu i Bab el Mandebu?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center wp-block-paragraph\"><br><strong>Nere\u0161eno nasle\u0111e Stokholmskog sporazuma<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Skoro osam godina nakon \u0161to su konsultacije u Stokholmu prekinule bitku za Hodeidu, zapadna obala Jemena i dalje predstavlja sredi\u0161te mnogo \u0161ire regionalne bezbednosne dileme. Ono \u0161to je nekada izgledalo kao lokalni sukob oko jedne luke postalo je neraskidivo povezano sa bezbedno\u0161\u0107u moreuza Bab el Mandeb, Crvenog mora i, sve vi\u0161e, Ormuskog moreuza.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dana 29. oktobra 2026. godine, biv\u0161i ameri\u010dki dr\u017eavni sekretar Majk Pompeo upozorio je, u izjavi za <em>Al Arabiya English<\/em>, da izazov koji predstavljaju Huti daleko prevazilazi granice Saudijske Arabije i da zahteva dalje vojne akcije. Njegove izjave podse\u0107aju na ranije kritike biv\u0161eg britanskog ambasadora Edmunda Fiton-Brauna na ra\u010dun odluke o obustavljanju ofanzive iz 2018. godine. Oba ova stava name\u0107u potrebu za ponovnim razmatranjem jedne diplomatske odluke, na \u010dije su posledice jemenski kriti\u010dari ukazivali jo\u0161 u to vreme.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Moje protivljenje Stokholmskom sporazumu nikada se nije odnosilo na samo vo\u0111enje pregovora. Ono se ticalo redosleda poteza: snage lojalne vladi pribli\u017eavale su se Hodeidi, ali je ofanziva zaustavljena pre nego \u0161to su uspele da obezbede kontrolu nad lukom i pregovara\u010dku prednost koju im je takva kontrola mogla pru\u017eiti. Diplomatski proces je vo\u0111en bez sprovodive alternative koja bi mogla da promeni postoje\u0107i teritorijalni odnos snaga.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pitanje nije da li je vojni uspeh bio zagarantovan. Nije. Pitanje je da li je prekid vatre, kojim su odlu\u010duju\u0107e strate\u0161ke pozicije ostale nere\u0161ene, mogao da obezbedi bezbednost i politi\u010dko re\u0161enje kojima su njegovi pokrovitelji te\u017eili.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center wp-block-paragraph\"><br><em><strong>Za\u0161to je zapadna obala od strate\u0161kog zna\u010daja<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jemenska obalna ravnica Tihama u vi\u0161e navrata je oblikovala borbu za vlast u ovoj zemlji. Osmanski vojni pohodi tokom XVI i XIX veka koristili su prilaze obali kao pravce za prodor prema visoravnima. Godine 1934, zauzimanje Hodeide od strane princa Fejsala oja\u010dalo je pregovara\u010dku poziciju Saudijske Arabije u ratu protiv imama Jahje i doprinelo postizanju sporazuma koji je formalizovan Taifskim ugovorom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ova istorija ne dokazuje da isklju\u010divo kontrola nad Hodeidom odre\u0111uje sudbinu Jemena. Ona, me\u0111utim, pokazuje za\u0161to zapadna obala mo\u017ee da promeni kako vojne procene, tako i pregovara\u010dki polo\u017eaj sukobljenih strana.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na zavr\u0161etku stokholmskih konsultacija, 13. decembra 2018. godine, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutere\u0161 opisao je Hodeidu kao pitanje od kojeg zavisi \u201euspeh ili neuspeh\u201c celokupnog procesa. Na istoj konferenciji za novinare, specijalni izaslanik UN za Jemen Martin Grifits okarakterisao ju je kao \u201ecentar gravitacije rata u Jemenu\u201c. Njihove ocene oslikavale su njen zna\u010daj, iako su Ujedinjene nacije i kriti\u010dari sporazuma o prekidu vatre izveli razli\u010dite operativne zaklju\u010dke.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Za Ujedinjene nacije, spre\u010davanje razorne urbane bitke i o\u010duvanje humanitarnog pristupa predstavljali su hitne prioritete. To su bili opravdani razlozi za zabrinutost. Me\u0111utim, prema kriti\u010darima odabranog trenutka za obustavu ofanzive, prekid neprijateljstava bez potvr\u0111enog uzajamnog povla\u010denja snaga nosio je rizik da se privremeni humanitarni aran\u017eman pretvori u trajnu strate\u0161ku prednost za Hute.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Komandanti na strani jemenske vlade verovali su da su nadomak uspeha, pri \u010demu su neki govorili o svega nekoliko dana, pa \u010dak i sati do njegovog ostvarenja. Takve procene nije bilo mogu\u0107e proveriti, a rizici koje bi nosile borbe u urbanom podru\u010dju bili su zna\u010dajni. Ipak, su\u0161tinska dilema ostaje: kakav je trajan bezbednosni aran\u017eman zamenio pregovara\u010dku prednost koja je ustupljena obustavljanjem ofanzive?<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center wp-block-paragraph\"><br><strong>Prekid vatre bez uspostavljanja ravnote\u017ee snaga<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Stokholmski sporazum proistekao je iz spleta me\u0111unarodnih pritisaka, a ne isklju\u010divo iz diplomatskih aktivnosti Ujedinjenih nacija. Dana 30. oktobra 2018. godine, Pompeo i ameri\u010dki ministar odbrane D\u017eejms Matis pozvali su na prekid vatre i pokretanje pregovora. Britanski ministar spoljnih poslova D\u017eeremi Hant u\u010destvovao je u zavr\u0161noj fazi diplomatskih aktivnosti, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo predvodilo napore iza Rezolucije 2451 Saveta bezbednosti UN, kojom je sporazum podr\u017ean.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sporazumom je predvi\u0111eno uzajamno preme\u0161tanje snaga iz Hodeide i njenih luka. Iako se prekid vatre u \u0161irem smislu odr\u017eao, su\u0161tinsko preme\u0161tanje snaga predvi\u0111eno ovim aran\u017emanom nije sprovedeno. Sukob je stavljen pod kontrolu, ali je geografska raspodela mo\u0107i u velikoj meri ostala nepromenjena.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Unutar me\u0111unarodno priznate jemenske vlade, sporazum je tako\u0111e izazvao nezadovoljstvo zbog spoljnog pritiska i pitanja politi\u010dke odgovornosti. Istra\u017eivanje Me\u0111unarodne krizne grupe iz 2019. godine zabele\u017eilo je nezadovoljstvo jemenskih zvani\u010dnika uslovima koje su prihvatili. Ministar spoljnih poslova Halid al-Jemani, koji je predvodio vladinu delegaciju, napustio je funkciju u junu 2019. godine, usred kritika povezanih sa sprovo\u0111enjem sporazuma. Me\u0111utim, \u0161ira odgovornost za takav ishod nije se mogla razumno pripisati samo jednom ministru.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U svojim kasnijim \u010dlancima i javnim nastupima, naro\u010dito nakon decembra 2020. godine, zastupao sam stav da \u0107e kontinuirana kontrola Huta nad Hodeidom i susednim priobalnim podru\u010djem vremenom uticati ne samo na politi\u010dko re\u0161enje sukoba u Jemenu ve\u0107 i na me\u0111unarodni pomorski saobra\u0107aj i bezbednost Crvenog mora.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pouka nije u tome da humanitarni imperativi treba da budu podre\u0111eni vojnim ambicijama. Naprotiv, humanitarni aran\u017emani moraju da budu zasnovani na kredibilnom mehanizmu verifikacije, obavezama \u010dije se izvr\u0161enje mo\u017ee sprovesti i politi\u010dko-bezbednosnom okviru koji ne ostavlja netaknutim postoje\u0107e kapacitete za prinudu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center wp-block-paragraph\"><br><strong>Dve strate\u0161ke ta\u010dke zagu\u0161enja, me\u0111usobno povezani pritisci<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ograni\u010denja upotrebe pomorskih snaga sa bezbedne udaljenosti ponovo su postala o\u010digledna tokom pribli\u017eno pedesetodnevne ameri\u010dke vazdu\u0161ne kampanje protiv ciljeva Huta 2025. godine. Razumevanje postignuto uz posredovanje Omana, koje je objavljeno u maju, dovelo je do obustavljanja ameri\u010dkih ofanzivnih operacija, ali nije omogu\u0107ilo obnovu autoriteta jemenske vlade du\u017e zapadne obale zemlje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U to vreme zalagao sam se za razmatranje koordinisane akcije kojom bi se povezali ameri\u010dki i britanski pomorski i vazdu\u0161ni kapaciteti sa legitimnim jemenskim kopnenim formacijama, koje bi delovale pod jedinstvenom nacionalnom komandom. Takva operacija nosila bi ozbiljne humanitarne i vojne rizike. Ipak, istovremeno je pru\u017eala mogu\u0107i put ka obnovi teritorijalne kontrole i ja\u010danju osnova za postizanje politi\u010dkog re\u0161enja putem pregovora.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vazdu\u0161ne i pomorske snage mogu da onesposobe sisteme naoru\u017eanja, presretnu napade i za\u0161tite brodove. Me\u0111utim, one same po sebi ne mogu da uspostave funkcionalne jemenske institucije niti da trajno potisnu oru\u017eanu organizaciju sa teritorije sa koje deluje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Obnovljena ofanziva Huta du\u017e pojedinih delova zapadne obale u septembru 2026. godine, kao i protivoperacije vladinih snaga koje su usledile u oktobru, dodatno su pokazale na koji na\u010din osporavanje kontrole nad teritorijom u blizini moreuza Bab el Mandeb neposredno dovodi do pomorske nesigurnosti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ormuski moreuz i Bab el Mandeb predstavljaju razli\u010dite pomorske prolaze, ali su njihove ranjivosti me\u0111usobno povezane. Pritisak na Ormuski moreuz ugro\u017eava izvoz energenata iz Zaliva, dok poreme\u0107aji u plovidbi kroz Bab el Mandeb uti\u010du na pomorski saobra\u0107aj koji povezuje Indijski okean, Crveno more i Suecki kanal, uklju\u010duju\u0107i i tokove energenata koji se iz saudijskih terminala na obali Crvenog mora transportuju ka Aziji. Sukob sa Iranom mogao bi istovremeno da poja\u010da pritiske na oba pomorska prolaza.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sporazum koji bi se bavio nuklearnom diplomatijom ili slobodom plovidbe kroz Ormuski moreuz, a pritom ostavio netaknute prinudne kapacitete Huta u podru\u010dju moreuza Bab el Mandeb, nosio bi rizik da se privremeno olak\u0161anje zameni ponavljaju\u0107om ranjivo\u0161\u0107u. Bezbednosni izazovi prote\u017eu se i na Adenski zaliv, gde su pojedine istrage ukazale na postojanje veza u oblasti naoru\u017eanja i logistike izme\u0111u Huta i somalijske organizacije Al \u0160abab (Al-Shabaab). Te prijavljene veze same po sebi ne zna\u010de da je Al \u0160abab iranski posrednik (proxy), ali ukazuju na slo\u017eenost pomorskog bezbednosnog okru\u017eenja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center wp-block-paragraph\"><br><strong>Od obuzdavanja do suverenog odvra\u0107anja<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Trajniji pristup zahteva tri me\u0111usobno osna\u017euju\u0107a kruga odvra\u0107anja. Prvi je jemenski: legitimna i delotvorna vlast du\u017e zapadne obale, zasnovana na jedinstvenoj komandi, profesionalnim bezbednosnim snagama i kredibilnom sistemu upravljanja. Bez ovakvog temelja, spoljni vojni pritisak ostaje povremenog karaktera.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Drugi je regionalni: koordinacija Saudijske Arabije, zalivskih dr\u017eava i Egipta u oblastima obuke, obave\u0161tajnog rada, pomorske za\u0161tite i dugoro\u010dne institucionalne podr\u0161ke. Regionalni partneri mogu da oja\u010daju jemenske kapacitete, ali ne bi trebalo da preuzmu odgovornost za jemensko vlasni\u0161tvo nad bezbednosnom misijom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tre\u0107i je me\u0111unarodni: za\u0161tita slobode plovidbe, potkrepljena kredibilnim odvra\u0107anjem i diplomatijom. Me\u0111unarodno raspore\u0111ivanje pomorskih snaga i dalje je od su\u0161tinskog zna\u010daja, ali ne mo\u017ee neograni\u010deno da predstavlja zamenu za funkcionalnu suverenu vlast na kopnu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Uporedo sa ovim merama, strate\u0161ka diverzifikacija energetskih, transportnih i komunikacionih koridora mo\u017ee da umanji ekonomsku polugu koja nastaje usled zavisnosti od malog broja ranjivih pomorskih prolaza. Otpornost i teritorijalnu bezbednost treba razvijati uporedo, a ne tretirati ih kao me\u0111usobno konkurentna re\u0161enja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dublja pouka Stokholmskog sporazuma stoga se odnosi na odnos izme\u0111u diplomatije i ravnote\u017ee snaga. Pregovori su neizostavni, ali sporazume treba vrednovati prema aran\u017emanima koje je zaista mogu\u0107e sprovesti i \u010dije je po\u0161tovanje mogu\u0107e obezbediti. Prekid vatre kojim se zaustavlja ofanziva, a da se pritom ne menjaju izvori prinude, mo\u017ee odlo\u017eiti krizu umesto da je re\u0161i.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Suverenitet Jemena ne mo\u017ee se tretirati kao potro\u0161na komponenta \u0161ireg regionalnog dogovora. Osam godina nakon Stokholmskog sporazuma, najva\u017enije pitanje jeste da li \u0107e bilo kakvo budu\u0107e re\u0161enje objediniti humanitarnu za\u0161titu i diplomatiju sa obavezama \u010dije je sprovo\u0111enje mogu\u0107e osigurati, kao i sa kredibilnim putem ka uspostavljanju legitimne jemenske vlasti nad obalnim podru\u010djem.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Trajna pomorska bezbednost ne mo\u017ee se obezbediti isklju\u010divo obuzdavanjem sa mora. Ona zavisi od politi\u010dkih i teritorijalnih uslova koji spre\u010davaju da se pretnja neprestano iznova pojavljuje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Za\u0161to nere\u0161ene posledice Stokholmskog sporazuma i dalje predstavljaju pretnju po bezbednost u Ormuskom moreuzu i Bab el Mandebu? Nere\u0161eno nasle\u0111e Stokholmskog sporazuma Skoro osam godina nakon \u0161to su konsultacije u Stokholmu prekinule bitku za Hodeidu, zapadna obala Jemena i dalje predstavlja sredi\u0161te mnogo \u0161ire regionalne bezbednosne dileme. Ono \u0161to je nekada izgledalo kao lokalni sukob [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":785,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[20],"tags":[],"class_list":["post-784","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/784","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=784"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/784\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":786,"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/784\/revisions\/786"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/785"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=784"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=784"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/cmessa.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=784"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}