Analize

Karbala kao instrument ideološke mobilizacije Irana u sukobu protiv SAD i Izraela

Karbala Sunset and Flag Montage

Za sukob između SAD i Irana, koji se rasplamsao 28. februara o.g,  bez sumnje se može reći da je izazvao tektonske poremećaje u već užarenom bliskoistočnom regionu, ali i ozbiljne geopolitičke i ekonomske posledice za ceo svet, potiskujući čak u drugi plan i rat u Ukrajini. Eskalacija netrpeljivosti između teokratskog režima Irana i SAD (koje su prema mišljenju brojnih analitičara u ovaj rat ušle vođene ciljevima Izraela) dovela je do ogromne infrastrukturne štete širom regiona, više hiljada ljudi je ubijeno, milioni su raseljeni, a razmena vatre ugrozila je saobraćaj u Ormuskom moreuzu, jednom od najvažnijih „uskih grla“ na svetu kroz koji je svakodnevno prolazilo između 20-30% svetske nafte, što je izazvalo nestabilnost globalnog energetskog tržišta i ekonomije u širem smislu. 

 U svetskoj javnosti se sve više govori da je uprkos brojnim gubicima i smrti vrhovnog lidera ajatolaha Alija Hamneija, Iran žestokim otporom iznenadio koaliciju SAD-Izrael, pa i da je figurativno rečeno „strana koja je bila preodređena da bude žrtva, izašla kao pobednik u ovom sukobu“. Pored taktički dobro postavljene vojne strategije i korišćenja geografskih resursa, tajna snažnog otpora Irana leži u ideološkoj konstrukciji događaja poznatog kao „Bitka kod Karbale“ koja je od velikog značaja za sve muslimane, a posebno je urezana u srcima šiitskih vernika.

U središtu ovog događaja nalazi se imam Husein, unuk proroka Muhameda tj. sin njegove ćerke Fatime i imama Alija. Posle smrti Muhameda i vladavine četiri pravedna halifa, na vlast dolazi Muavija koji otpočinje dinastiju Umajadskog halifata čiji je centar bio u Damasku. Njega je nakon smrti nasledio sin Jezid koji otvoreno započinje progon pripadnika Ehli bejta (najuže porodice proroka Muhameda). 

Naime, jedan od prvih poteza Jezida bio je upućivanje poziva Huseinu da se pokori i iskaže vernost vladajućem halifatu, što je on odbio i prebegao u Meku. Huseinu tada počinju da stižu pisma iz Kufe (iračkog grada koji je kolevka šiitskog islama) od strane njegovih sledbenika i poštovalaca koji ga pozivaju da dođe u njihov grad i povede ih „pravednim i ispravnim putem“. Iako su ga mnogi upozoravali da bi put ka Kufi mogao biti rizičan, Husein je smatrao da je njegova dužnost da se odazove pozivu, iako je duboko u sebi znao da gotovo sigurno ide u smrt. 

U međuvremenu, Ubejd Alah ibn Zijad, Jezidov namesnik Horasana, Basre i Kufe, uputio je najamničke snage sa zadatkom da uspostave kontrolu nad Kufom primenom brutalnog nasilja. Saznavši gde se nalazi Husein, Jezid šalje konjicu da mu preseče put u mestu Karbala, na 70-80 km severozapadno od Kufe. To se i dogodilo 2. oktobra 680. godine i imam Husein je sa svojih 72 najvernijih saboraca među kojima su bili žene, deca kao i članovi njegove porodice osam dana bio opkoljen od strane vojske Umajadskog halifata koja je brojala više hiljada vojnika. 

U neravnopravnoj borbi, iako su bili žedni i iscrpljeni, njihova vera bila je nesalomiva i vođeni njome Husein i njegovi saborci su pružali nadljudski otpor brojnijem i nadmoćnijem neprijatelju, da bi na kraju, zvanično 10. oktobra 680. godine, svi izginuli kao mučenici. Sam Husein je pogođen strelom dok je pokušao da priđe izvoru i popije gutljaj vode, a nakon toga su ga neprijatelji dokrajčili i odsekli mu glavu.

Ovaj događaj svi šiiti obeležavaju kao veliki praznik, poznat kao dan Ašure tokom kojeg se prisećaju mučeničke smrti imama Huseina, a pojedini vernici čak nanose sebi i povrede kako bi se poistovetili sa njim i iskusili njegovu patnju. Upravo je na osnovu bitke kod Karbale kod šiita naglašen ideal mučeništva, zatim sposobnost suprotstavljanja brojnijem i jačem protivniku, pa i spremnost na potpuno stradanje. 

Te ideale šiiti praktikuju u svakodnevnom životu, a oni se reflektuju i na međunarodne odnose. To se videlo i tokom rata Irana sa SAD, a pojedini izvori čak navode da se i ajatolah Ali Hamneji svesno žrtvovao zajedno sa članovima svoje porodice ne želeći da se krije, kako bi i sam podelio sudbinu Huseina i napustio ovozemaljski svet kao mučenik. 

Dakle u očima Iranaca, ali i većeg dela šiitskog sveta, američki predsednik Donald Tramp je „reinkarnacija“ halifa Jezida, a njegova moćna vojska, zajedno sa izraelskim oružanim snagama predstavljaju „novi Umajadski halifat“ čiji je cilj uništenje Irana, dok su ajatolah Ali Hamnei, kao i njegova porodica i saborci bili preodređeni da podnesu žrtvu, baš kao Husein i njegovi pratioci u Karbali.

U kolektivnom sećanju šiitskih muslimana, bitka kod Karbale predstavlja više od istorijskog događaja. Ona je simbol nepravde, žrtve i otpora. Od Iranske islamske revolucije iz 1979. godine, Karbala je usađena kao snažan ideološki alat Irana koji utiče na donošenje političkih odluka, mobilisanje stanovništva, ali i definisanje odnosa prema spoljašnjim neprijateljima, pre svega SAD i Izraelu. Uostalom, jedna od poznatijih krilatica šiitskih muslimana glasi: „Svaki dan je Ašura, svako mesto je Karbala“. 

*Ovaj članak prethodno je objavljen u listu Politika 8. jula 2026. godine pod naslovom „Bitka kod Karbale – ideološko oruđe Irana u ratu protiv Izraela.